Traži
Naj bolji poslanici
Nena412 |
| |||
gele70 |
| |||
Paloma |
| |||
gagasta |
| |||
Sam Hall |
| |||
damma |
| |||
bela griva |
| |||
Danijela |
| |||
Dylann |
| |||
nexman sr kraljevo |
|
Zadnje teme
SAT
Mali kutak za ljubavne priche
Mali kutak za ljubavne priche
Ponekad , ali samo ponekad , ljudi uspeju da se prepoznaju i pronadju. I svaka neznost koja leprsha ,sa severa ka jugu i obrnuto , boji zivot vedrijim bojama.Na toj paleti nema sive.Sve se zove drugachije i niko nikoga ne povredjuje dok zivot nastavlja da klopara ujednachenim ritmom , kao voz na davno postavljenim shinama.
Samo postoji jedna stanica , na koju ponekad , kada se silno pozelimo , silazimo kao jedini putnici. Da li se ono zove sudbina , sluchajnost ili VELIKO SRCE nije vazno nimalo , a mozda
samo neko ima vishe srece od ostalih...
))))
Samo postoji jedna stanica , na koju ponekad , kada se silno pozelimo , silazimo kao jedini putnici. Da li se ono zove sudbina , sluchajnost ili VELIKO SRCE nije vazno nimalo , a mozda
samo neko ima vishe srece od ostalih...

_________________

Danijela- urednik
-
Broj poruka : 172
Godina : 45
Lokacija : Serbia
Poso/dokolice : Doktorica za bolne dushe i ranjena srca :)
Raspoloženje : Uvek raspolozena :))
Datum upisa : 19.10.2008
Zarobljene misli

"Ima ljudi koju dodju, zarobe nam misli i osećanja, nakupe se u našem srcu, da ono naraste do neba, a kad odu, ne razmišljaju o tome kakav i koliki će trag u nama ostaviti njihov odlazak. Kao da je naše srce svemoćno, a ne znaju da je kao balon - da postoji rizik: ako se izduva, pa ponovo naduva, da može pući - tek tako... Ne može da podnese još jednom sve isto.
U životu srećemo ljude, zavolimo ih, zavuku nam se pod kožu i u srce, pa nestanu. Na bilo koji način.
Svaki ponovni susret sa njima (makar i u mislima) nikad više nema onu jačinu kao prvo saznanje da bez njih nikada više nećemo biti isti.
*
Možda svi ovi redovi ni malo ne liče na priču... Zapravo, priča se i ne vidi... Naše priče i nema. Zgasla je na početku, nezapočeta.
Mali delić onoga što smo imali krije se izmedju redova. Na belini hartije. U praznini, na marginama. Uvek ćemo se tamo i moći naći - na marginama života. U praznini koja nas ispunjava."
_________________

Danijela- urednik
-
Broj poruka : 172
Godina : 45
Lokacija : Serbia
Poso/dokolice : Doktorica za bolne dushe i ranjena srca :)
Raspoloženje : Uvek raspolozena :))
Datum upisa : 19.10.2008
Secanja ....
.Chudna je ljudska sudbina!Dani dolaze,donose radost i tugu i prolaze.
I ljudi dolaze,susrecu se,dodiruju,nasmeshe jedan drugom i odlaze.
Ali zashto tuga ostaje?
Zashto uspomene,chak i najlepshe stvaraju tuzno raspolozenje?
Mozda zato shto ono donosi osecanje gubitka nechega shto je bilo na nashem ramenu,sletelo kao lepa,nezna,mala ptichica ...koju smo ipak pustili da odleti.
...A bila je potrebna jedna -jedina rech,mozda samo pogled. . . . .
-------------------------
Uvek sam se trudila biti nevidljiva. Tako je jednostavnije.
I ljudi dolaze,susrecu se,dodiruju,nasmeshe jedan drugom i odlaze.
Ali zashto tuga ostaje?
Zashto uspomene,chak i najlepshe stvaraju tuzno raspolozenje?
Mozda zato shto ono donosi osecanje gubitka nechega shto je bilo na nashem ramenu,sletelo kao lepa,nezna,mala ptichica ...koju smo ipak pustili da odleti.
...A bila je potrebna jedna -jedina rech,mozda samo pogled. . . . .

-------------------------
Uvek sam se trudila biti nevidljiva. Tako je jednostavnije.

_________________

Danijela- urednik
-
Broj poruka : 172
Godina : 45
Lokacija : Serbia
Poso/dokolice : Doktorica za bolne dushe i ranjena srca :)
Raspoloženje : Uvek raspolozena :))
Datum upisa : 19.10.2008
Re: Mali kutak za ljubavne priche
Rabindranat Tagore
On mi došanu: „Draga, podigni oči tvoje.“Ja ga surovo prekoreh i rekoh: „Odlazi!“ ali se on i ne pomače s mesta.Stajao je preda mnom držeći obe ruke moje. Rekoh mu: „Ostavi me!“ ali on ne ode.Priljubio je svoje lice uz moje uho. Pogledah ga i rekoh mu: „Neka te je sram!“ ali on ne hajaše za to.Njegove mi usne dodirnuše obraz. Uzdhtah i rekoh mu: „Drznuo si se i suviše!“ ali on nije znao za stid.Udenu u kosu moju jedan cvet. A ja mu rekoh: „Ne pomaže ti ništa!“ Ali on stajaše tu nepomično.
Skide venac sa moga vrata i ode. A ja plačem i pitam srce svoje: „Zašto se ne vraća?
On mi došanu: „Draga, podigni oči tvoje.“Ja ga surovo prekoreh i rekoh: „Odlazi!“ ali se on i ne pomače s mesta.Stajao je preda mnom držeći obe ruke moje. Rekoh mu: „Ostavi me!“ ali on ne ode.Priljubio je svoje lice uz moje uho. Pogledah ga i rekoh mu: „Neka te je sram!“ ali on ne hajaše za to.Njegove mi usne dodirnuše obraz. Uzdhtah i rekoh mu: „Drznuo si se i suviše!“ ali on nije znao za stid.Udenu u kosu moju jedan cvet. A ja mu rekoh: „Ne pomaže ti ništa!“ Ali on stajaše tu nepomično.
Skide venac sa moga vrata i ode. A ja plačem i pitam srce svoje: „Zašto se ne vraća?

_________________

Danijela- urednik
-
Broj poruka : 172
Godina : 45
Lokacija : Serbia
Poso/dokolice : Doktorica za bolne dushe i ranjena srca :)
Raspoloženje : Uvek raspolozena :))
Datum upisa : 19.10.2008
Re: Mali kutak za ljubavne priche
PITAO ME - “Hocesh li mi doneti sunce?”
Htela sam reci :
ALI ja sam tvoje sunce! Jesi li mozda hteo videti mene, a sunce je samo izgovor, za susret samnom. Mozda nisi nashao prave rechi kojima bi mi to rekao?Precutala sam sve shto je srce krilo...
I sada zalim zbog svega shto sam trebala uchiniti,a nisam i zbog svega shto sam
uchinila, a nisam trebala.Ne mogu promeniti nishta od onog shto je bilo.
Jedino shto mogu - mogu voleti…
Htela sam reci :
ALI ja sam tvoje sunce! Jesi li mozda hteo videti mene, a sunce je samo izgovor, za susret samnom. Mozda nisi nashao prave rechi kojima bi mi to rekao?Precutala sam sve shto je srce krilo...
I sada zalim zbog svega shto sam trebala uchiniti,a nisam i zbog svega shto sam
uchinila, a nisam trebala.Ne mogu promeniti nishta od onog shto je bilo.
Jedino shto mogu - mogu voleti…

_________________

Danijela- urednik
-
Broj poruka : 172
Godina : 45
Lokacija : Serbia
Poso/dokolice : Doktorica za bolne dushe i ranjena srca :)
Raspoloženje : Uvek raspolozena :))
Datum upisa : 19.10.2008
Re: Mali kutak za ljubavne priche
Neki ljudi dodju u nas zivot i brzo odu,
a neki ostanu neko vreme i ostave otiske na nasem srcu.
A posle toga vise nikada nismo isti...
a neki ostanu neko vreme i ostave otiske na nasem srcu.
A posle toga vise nikada nismo isti...
daxx- član
-
Broj poruka : 2
Godina : 52
Poso/dokolice : tragač
Raspoloženje : mestimično sa povremenim
Datum upisa : 25.10.2008
Re: Mali kutak za ljubavne priche
nazalost tako ce uvek bitidaxx ::Neki ljudi dodju u nas zivot i brzo odu,
a neki ostanu neko vreme i ostave otiske na nasem srcu.
A posle toga vise nikada nismo isti...
nije mi jasno zaso ni jedno objasnjenje koje nam pruze
ne mozemo prihvatiti
valjda zato sto smo ljudi
da li postoji lek za to

nexman sr kraljevo- urednik
-
Broj poruka : 142
Godina : 34
Lokacija : kraljevo
Poso/dokolice : pecanje i brojanje ovaca
Raspoloženje : uvek na nivou
Datum upisa : 23.09.2008
Re: Mali kutak za ljubavne priche
Od toga se ne treba lečiti već sve treba čuvati u srcu.
Sećati se svega lepog, to nas održava kada dođu manje lepi dani...valjda
Sećati se svega lepog, to nas održava kada dođu manje lepi dani...valjda

_________________
Ništa bez Podrške

Nena412- Administratorka
-
Broj poruka : 1849
Godina : 47
Lokacija : Luxembourg
Poso/dokolice : Slatkorečivi savetnik :)
Raspoloženje : uvek za :)
Datum upisa : 14.09.2008
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
» omnibus "Video V. Poezija" - Natalija Ž. Živković (online)
» Najlepsi citati
» Kaladont...moja omiljena zabava
» Parče neTa...za sve one koji zele da upisu nesto licno a nemaju gde...
» Nova adresa
» Društvene igre
» Dobrodošli
» IN MEMORIAM- TOSE PROESKI 1981-2007
» Nedostaje mi....